12.06.2009., petak
Cetinka - nadamo se da ipak nije kraj...
Cetinka - šta i kako dalje? To je pitanje koje se postavlja već duže vrime očekujući stečaj ili u najboljem slučaju kupca koji je dovoljno spreman riskirati - ne zaboravite, jedan od temeljnih postulata svih velikih igrača je da kupuju ono šta drugi na prvi pogled izbjegavaju - i odgovor je nekako ostao u zraku kako zbog lokalnih izbora tako i zbog pokušaja pronalaska nekog skoro pa nadnaravnog deus ex machina rješenja.
Već smo pisali kako je od strane centrale fiducijarnog vlasnika u Austriji odbijen prijedlog tvrtke Oporaba koja je bar po vlastitim riječima bila spremna uložiti znatan novac u triljsku posrnulu tvornicu.
Cetinku je potpunog ozdravljenja koštao nesposoban management doveden od strane novih vlasnika koji se nije znao nositi s temeljnim postulatom poslovanja da se strateški važna sirovina osigurava dugoročnim ugovorima - kolokvijalno zavnog "triljskog giganta" kliničke smrti koštali su enormni porasti cijena nafte koja je sirovinska baza za dobivanje PVC praha. Kada je nafta ponovno pojeftinila, a PVC prah s cijenom došao do rekordno niske razine tvrtka je već skoro pa godinu dana bila na koljenima i bez reproduktivne snage za novi početak.
Ko je na kraju izvukao najdeblji kraj? Iz 0 puta pogodite - radnici, a sva obećanja i napori kako državnih vlasti i gradskih struktura da se pronađe strateški partner raspršila su se poput mjehura od sapunice, i to zbog naraslih potraživanja vjerovnika tvrtke - Cetinka international stečaj je dočekala s oko 40 milijuna kuna duga. Glavni vjerovnik Hypo leasing potražuje oko 80 posto toga iznosa, HBOR oko 4 milijuna kuna a ostali vjerovnici isto toliko zajedno. Najveći vjerovnici su i fiducijalni vlasnici gotovo cijele imovine tvrtke i o njima ovisi mogućnost pojave novog strateškog partnera koji bi u Trilju ponovno pokrenuo proizvodnju PVC folija.
Optimalna varijatna koja je i u njihovu interesu je možda naplata dijela potraživanja i prodaja uz ajmo kazati akcijski rabat strateškom partneru koji se obvezuje pokrenuti proizvodnju, zadržati radnike i u krajnjoj liniji raditi sve uz suglasnost vjerovnika. Uostalom, bolje popušit 10 milijuna kuna na smanjenju cijene nego 40 milja...
Druga i najgora varijanta je stečaj s rasprodajom imovine,a tu je već zanimljiva situacija jer je riječ i o površini od oko 4 hektra atraktivnog zemljišta u samom središtu Trilja. Znači, 40000 m2 puta neka prosječna cijena uređenog i komunalnom infrastrukturom opremljenog zemljišta u kojem se uz preinake može smjestiti kakav pogon, i eto lipe kombinacije za razmišljanje.
|
01.06.2009., ponedjeljak
Peti vruć, šesti hladan...
Dugo vremena se ne vidjesmo... – mislim da je napisao neki bosanski književnik ili tako nešto, uglavnom najpreciznije rečeno iz razloga života uživo malo sam odsustvovao s neću reć najčitanijeg ali zato sigurno vrlo kritiziranog bloga.
Neka, sve me to veseli, obožavam vidit gomilu komentara jer kako kaže stara hrvatska poslovica iz doba narodnih vladara uklesana na Baščanskoj ploči uglatom glagoljicom „*e*eš čovika o kojem ne ništa ne priča“. A bilo je svega u međuvremenu, i na društvenoj sceni i okolo a i u Trilju.
Nećemo o politici, naravno, uz napomenu kako je presedan ovih lokalnih izbora pojava nezavisnih kandidata koji su vrlo ozbiljno ugrozili oba stranačka tabora u oba politička pola.
U restoranu smještenom do uobičajenog di općinari ručavaju održala se osma ovogodišnja akcija dobrovoljnog davanja krvi u Cetinskoj krajini. Organizatori akcije za potrebe Odjela za transfuziju Kliničke bolnice Split bili su Gradsko društvo Crvenog Križa Sinj i Klub dobrovoljnih davatelja krvi Trilj, a prikupljeno je 48 doza krvi. Inače, ovo je druga akcija dobrovoljnog davanja krvi u Trilju ove godine i u prvoj je bilo skupljeno 50 doza, dok se planira još jedna izvanredna akcija - u Grabu 18. srpnja. Šta reći osim da su naši sumještani pokazali svoje pravo lice - humanitarno i voljno za pomoći onome kome je najpotrebnije.
Nadalje bilježimo rješenja problema vodoopskrbe u Vojniću. Naime, otkako je počela izgradnja infrastrukture u Gospodarskoj zoni Kukuzovac, ovo naselje svako malo ostaje bez opskrbe vodom i da se to ne bi ponavljalo prigodom izgradnje svake nove hale u zoni za koju niko nije očekivao da će zaživiti, rekonstruirat će se 1,4 km oko 30 godina starog azbestno-cementnog vodovoda koji prolazi uz lokalnu cestu Mojanka-Vojnić, smješten u osi buduće središnje prometnice unutar GZK-a.
Mislim da nema čovika u našem kraju koji bi volio da se ovaj događaj nije održao jer bi dotična osoba onda bila među nama, no pijetet prema nevinoj smrti mi nalaže izvještavanje. Naime, u petak navečer u triljskoj kinodvorani predstavljena je knjiga poezije pod nazivom “Kad priča završi”, pokojne Kristine Šušnjare, djevojke iz Vedrina kod Trilja koju je u siječnju prošle godine brutalno usmrćena. Knjigu u kojoj su zapisane 62 pjesme, podijeljene u tri ciklusa: Vrata, Voli me i Smaragdni kamen, predstavili su inicijator i urednik Mihovil Bogoslav Matković, u ime nakladnika Libar d.o.o. i M Prag Ante Margeta, recenzent Šimun Čagalj, te dekan Cetinskog dekanata i triljski župnik don Stipe Ljubas.
Na promociji su, uz Triljane i goste, bili Kristinini roditelji Ivica i Ankica te brojna rodbina.
“Ova nam je knjiga darovala Kristinino čisto srce i bogatstvo osjećaja" - rekao je Šimun Čagalj, dok je inicijator ideje o izdavanju knjige Mihovil Bogoslav Matković istaknuo rekao je kako je, nakon što je u medijima koji su pratili ovaj slučaj pročitao izvatke iz Kristinina spomenara u kojem je zapisivala svoje stihove, čvrsto odlučio da knjiga mora ugledati svjetlo dana.
|
|